Piše: Tomica A. Milović
Dvije najaktuelnije parole u političkom diskursu Crne Gore danas su “Sloboda ili ništa” i “Sloboda traži ljude”. Obje je “iskovao’’ Demokratski front, koalicija opozicionih političkih subjekata. Otežali im lanci ropstva koje im je oko vrata utegao aktuelni crnogorski režim. I ne samo Frontu, već i svakom građaninu koji ne trpi lance. Građaninu koji život u neslobodi ne doživljava kao život. I smatra da se bitisanjem u ropstvu čovjek ne može osjećati čovjekom. Živim čovjekom, kojeg vuku osjećaj, želja i nasušna potreba za slobodom. Za istinom. A istina, poznato je od iskona, oslobađa. Parola “Sloboda ili ništa” ukazuje na svu tragiku slobode. Ali i na njenu božansku uzvišenost. O slobodi, kao jednom od ključnih preduslova da se “čovjek ne osjeća mrtvim”, ispisano je mnogo, stranica, potrošeno je mnogo mastila. Činili su to filozofi, pjesnici, umjetnici, ratnici. No, možda su najdirljivije pjevanje o slobodi ostavili upravo sužnji. Sloboda je od svih koji su se mišlju, srcem i perom nje dotakli, opjevana i kao ljubav, ljepota. Ali i kao predvorje, odnosno vododelnica između života dostojnog čovjeka i pukog vegetiranja. O fenomenu slobode postoji mnogo različitih pogleda i teorijskih rasprava, koje se međusobno gotovo u cjelosti isključuju. Sve to govori o tajnovitosti, kompleksnosti i slojevitosti slobode, kao središnjeg stuba čovjekove egzistencije.
Crnoj Gori i Crnogorcima sloboda je oduvijek osnovna zakletva. Krst časni i sloboda zlatna. Njihova temeljna bogomolja. S njom su se Crnogorci rađali, živjeli i umirali. Gotovo da se i ne pamti iole duži period u istoriji, a da razni osvajači i razbojnici nijesu kidisali na ljuti krš crnogorski. Kidisali i grdne nevolje sijali. Glad, žeđ, golotinju, bolesti. U konačnom, smrt sijali. Ali i smrt žnjeli, ostavljajući svoje razbojničke kosti po uvalama, jamama i vrtačama junačke i slobodarske Crne Gore. Bezgranična ljubav prema slobodi, bez straha i uzmaka da se taj ideal oiviči i utvrdi biranim glavama, uvrstili su Crnogorce u enciklopedije epskih bastadura i podvižnika. U ljetopise onih naroda u svakom trenu pripravnih i gotovih da svoju kuću brane i odbrane najskupljim dobrom, najvećom cijenom – sopstvenom krvlju. Borba za slobodu neminovno podrazumijeva i žrtve, veće ili manje. Iako čovjeku od Boga data činom rođenja, u realnom životu sloboda je više zadata. To znači da se za nju treba boriti i izboriti. Sloboda je zavisna, ograničena, čak i u cjelosti uskraćena djelovanjem okolnosti u kojima čovjek živi. I ne samo pojedinac, već i društvene grupe i zajednice (rasne, nacionalne, vjerske, jezičke, polne i sl.).
Poduhvat obnove crnogorske nezavisnosti, realizovan na pokradenom referendumu, 21. maja 2006. godine , lansirao je parolu: “Srećna nova Crna Gora”. Osmišljena je “u kuhinji” tadašnjeg (i sadašnjeg) crnogorskog režima, koji je, uz više nego obilatu pomoć takozvane međunarodne zajednice (SAD i Evropske Unije), organizovao referendum. Ta parola, pokazalo se, a naročito se danas pokazuje, najavila je zloćudne, antidržavne i anticrnogorske plodove “Nove Crne Gore”. Ne zato što je, makar i na pokradenoj volji crnogorskih građana, obnovljena nezavisnost, već iz razloga što Crna Gora postade “nova”. Što je raspolutiše kroz njeno živo tkivo, i ostaviše, tako ranjenu, da oplakuje svoju viševjekovnu čojsku i junačku prošlost. Svoje istorijsko trajanje, s poznatim imenom i prezimenom, identitetom i tradicijom, jezikom, vjerom i kulturom. Sumorni zaključak je: Crna Gora se u maju 2006. godine “odvojila od sebe same”, pretemeljena i preuređena. Nad starom Crnom Gorom, akademik Matija Bećković je zavapio kroz stihove: “Ne može se ona mijenjati, / e to nije da se ne zna šta je / Nova Crna Gora nije stara, / a samo je stara – Crna Gora’’.
Iz dana u dan “Nova Crna Gora” sve više postaje hermetički zatvoreni državoliki organizam. Zemlja diktature, strahovlade, organizovanog i neorganizovanog kriminala. Zemlja osiromašenih, poniženih i uvrijeđenih. Njen glavni ideolog, pošto je (najzad) uhvaćen na (ne)djelu, priznade da je vođa organizovane kriminalne grupe. Zato: “U pamet se dobro, Crnogorci”. Diktatorski, prevarantski i kleptomanski aktuelni režim crnogorski, ne može biti uklonjen po pravilima zloglasnog “Snimka”. Utuvimo to! I složno bojkotujmo oktobarske izbore. Jer, vladajuća skalamerija je, kao nikad dosad, zrela “da sama sebe pojede”. Sloboda ili ništa!